Zoe ne volim te vise ( Zapis sa Krita)

Objavljeno u Pančevcu 2004.
Jednodnevni Izlet Santorini Krit
U luci upravo pristigla sa Krita na Santorini

Četvrtak, 21. jul
Kad ja pođoh na Bembašu, na vodu. Ja povedoh belo mleko sa tisuću zlokotlokrpa. Ma `ajte molim Vas!
Pa nekako se moralo početi.
Baš dobar dan za putovanje brodom do Santorinija. Grčkog ostrva, vulkanskog porekla, sa 11 000 stanovnika i bezbroj turista iz zapadnog sveta. Srba nema.
Uglavnom su tu Ameri sa gerontološkog. Eto, došli ljudi da vide Evropu, pred smrt. Čiju?!?
Daleko sam od gerontologije i baš mi je drago što od trideset trećoj godini svog života, mogu da ostvarim jedan od svojih snova. Pucam od sreće!
Sedim na nekom od privatnih balkona u Firi (glavni grad ostrva), svesna da sam u svom snu.
Da li ste Vi svesni, kada ste u svom snu? E, pa budite! Inače ćete propustiti osećaj slavlja, svog srca.
San se retko ponavlja...
Zalazak sunca...
Sad bih mogla i umreti...
Bele kuće sa plavim prozorima, postaju ruzžičaste. More i nebo su užarena lava (tu je nekad kažu bila Atlantida).
Oooo, tako mi je sve jedno za sve što je bilo i što će biti. Um je iščeznuo. Ostalo je – spokojstvo. Oslobođenost od same sebe.